Gostmir Radulović, pčelar iz naselja Kola, nadomak Banja Luke već 10 godina se bavi pčelarstvom. Posjeduje 60 pčelinjih zajednica i ističe da je ova vrsta posla značajna u psiho-fizičkoj rehabilitaciji za osobe sa invaliditetom. U svemu mu pomažu članovi porodice bez čije podrške ne bi mogao da postiže dobre rezultate u pčelarstvu i da bude zadovoljan ovim veoma korisnim, ali i zahtjevnim biznisom.

Ovo je Gostimirova priča.

Godine 1994. sam doživio traumatsko iskustvo, minski incident i postao sam žrtva mine od kada mi je život krenuo u jednom sasvim drugačijem pravcu od onoga kojeg sam zamišljao prije. Razmišljao sam šta mogu da radim, koji posao može da mi pomogne da se vratim u svakodnevne životne aktivnosti, da nastavim dalje, posao koji će me ispuniti, a ujedno doprinijeti poboljšanju kućnog budžeta. I desilo se pčelarstvo!

Pčelarstvom sam počeo da se bavim na prijedlog mojih prijatelja koji su me pozvali na druženje koje su organizovali pčelari lokalnog udruženja na kojem je bilo organizovano predavanje i razmjena pčelarskih iskustava. Nakon uspostavljenog kontakta sa pčelarima, informacijama i iskustvima koje sam primio na ovom susretu, zainteresovao sam se za pčele zbog njihove važnosti za život i zbog korisnih pčelinjih proizvoda u ljudskoj ishrani. Zbog toga sam počeo da razmišljam kako bih mogao ja da se bavim pčelarstvom, a ujedno da pronadjem svoja lična interesovanja. Na moje veliko zadovoljstvo moji prijatelji iz udruženja pčelara su podržali moju ideju i bili su mi podrška u započinjanju moga posla bavljenja sa pčelama. Za početak, obezbijedili su mi nekoliko početnih košnica i tako sam počeo da razvijam svoj mali biznis u pčelarstvu. Nekoliko godina sam posjedovao od 4-10 košnica i kako sam postepeno sticao pčelarsko iskustvo i kako se javljala sve veća ljubav prema pčelarstvu nabavljao sam, u skladu sa mogućnostima, opremu i proširivao pčelinjak. Danas nakon 10 godina bavljenja pčelarstvom posjedujem 60 pčelinjih zajednica.

Ovaj posao je jako zanimljiv, posebno za osobe sa invaliditetom jer prvenstveno pomaže kao psiho-fizička rehabilitacija gdje svaka osoba sa invaliditetom može da pronađe sebe, da popuni svoje slobodno vrijeme jer samim boravakom u prirodi i na pčelinjaku svaka osoba osjeća duševni mir, koristan je sebi, svojoj porodici i lokalnoj zajednici. Iz ličnog iskustva mogu da preporučim bavljenje pčelarstvom kao vid rehabilitacije osobama sa invaliditetom koja donosi značajne benefite ovim osobama. Bavljenje pčelarstvom obezbjeđuje dostupnost i konzumiuranje zdravih pčelinjih proizvoda, uključuje sve članove porodice u razvoj pčelarstva i na kraju, obezbjeđuje solidne prihode.

Oženjen sam, otac dvije ćerke i djed jedne preslatke unuke. U pčelarstvu koje vodim, imam veliku podršku porodice koja mi pomaže u svakodnevnom životu kao i u bavljenju pčelarstvom gdje smo svi uključeni, a najviše prilikom pripreme pčelarske opreme (farbanje nastavaka, skivanje i užičavanje ramova, topljenje voska, dezinfekcija opreme i pribora), zatim prilikom samog rada na pčelinjaku: pregleda pčelinjih zajednica, vrcanja meda, prikupljanje polena i propolisa, a i prilikom selenja na pčelinje paše. Porodica je tu u svakom momentu i bez njih bavljenje pčelarstvom kao i drugim poslovima za osobe sa invaliditetom bi bilo skoro pa nemoguće. Od početka bavljenja pčelarstvom sam bio aktivan član lokalnog udruženja pčelara gdje smo razmjenjivali iskustva u radu sa pčelama, prikupljanju pčelarskih proizvoda kao i pomoć pčelarima koji su nailazili na probleme u pčelarstvu. Bio sam i jedan od inicijatora da se pruži podrška pčelarima, početnicima u njihovim prvim koracima u pčelarstvu kao i kroz poklanjanje prvih pčelinjih zajednica, zatim u omasovljenju udruženja kao i upoznavanje članova sa zakonskim regulativama vezanih za pčelarstvo.

U 2020. godini sa nekoliko pčelara koji su osobe sa invaliditetom došli smo na ideju da osnujemo Udruženje pčelara osoba sa invaliditetom. Krajem 2021 godine uz podršku Organizacije amputiraca UDAS Republike Srpske realizovali smo našu ideju te smo osnovali Udruženje pčelara osoba sa invaliditetom i žena „PČELICA“. Cilj osnivanja Udruženja pčelara osoba sa invaliditetom je prvenstveno baziran na uključivanje osoba sa invaliditetom da se opredijele za pokretanje biznisa u pčelarstvu, da im uz našu podršku i pomoć pčela pomognemo u njihovom psiho-fizičkom oporavku, a prvenstveno da bi spoznali način kako mogu biti korisni svojoj porodici i široj zajednici.

Mišljenja sam da bi svi nivoi vlasti kao i nevladin sektor trebali da se uključe u podršku pčelarima, a prvenstveno pčelarima osobama sa invaliditetom kroz obezbjeđenje povoljnijih i većih podsticaja pčelarima osobama sa invaliditetom jer osoba sa invaliditetom koliko god se trudila i imala podršku porodice nije u fizičkoj mogućnosti da se profesionalno bavi pčelarstvom kako bi bila u potpunosti nezavisna. Osobama sa invaliditetom je potrebna nabavka alata i opreme koja je neophodna za uspješno bavljenje ovim biznisom, teoretska i praktična obuka, zatim nabavka mašina za proizvodnju satnih osnova, topionika voska, sterilizatora, vrcaljki, mašina za održavanje pčelinjaka. Navedena oprema je veoma skupa za osobe sa invaliditetom.

Mislim da bi resorno Ministarstva za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, kao i lokalni centri za razvoj poljoprivrede i sela trebali da obezbjede podsticaje pod puno povoljnijim uslovima za osobe sa invaliditetom koji se bave pčelarstvom, poljoprivredom, voćarstvom ili bilo kojim drugim samostalnim biznisom kao i da obezbjede nabavku alata, opreme, neophodnih mašina u vidu donacija ili kroz vrlo povoljne uslove na čemu će Udruženje pčelara osoba sa invaliditetom intezivno raditi.

Intervju nastao u okviru projekta ''Pčelarstvo kao alat u osnaživanju žrtava mina u BiH'' koji je u 2021. godini realizovala ITF Slovenija, Pčelarska akademije Slovenije i Organizacija UDAS uz finansijsku podršku Ministarstva vanjskih poslova Republike Slovenije i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vlade Republike Srpske.