Pčelarstvo je u porodici Popović Nikolе iz Laktaša zastupljeno је dugi niz godina. Od 2016 godine Nikola je počeo samostalno da se bavi pčelarstvom kada je kupio nekoliko probnih košnica. Kako navodi, kada je vidio da se može sam nositi sa poslovima koji se nameću u pčelarstvu, te da njegova radna sposobnost i njegov invaliditet ne utiče na kvalitet posla, odlučio je da proširi svoj biznis u pčelarstvu i formirao je pčelinjak od 60 košnica.
''Pčelarstvom se intenzivno bavim posljednjih šest godina. Ovim podrazumjevam period kada sam oformio svoj vlastiti pčelinjak. Pčelarstvo je bilo zastupljeno u mojoj porodici u više navrata. Prvo moje susretanje sa pčelama je još u ranom djetinjstvu kada je moja baka pčelarila sa starim košnicama trmkama, tako da se pčele provlače kroz čitav moj život. Ja samostalno se bavim pčelarstvom od 2016. godine, kada sam nabavio nekoliko probnih AŽ košnica''.
Koliko je potrebna i korisna ova vrsta posla za osobe sa invaliditetom ?
Svakoj osobi sa invaliditetom je potrebna bilo kakva vrsta posla kojom bi joj se vratilo samopouzdanje koje je neminovno nastalo sticanjem invaliditeta, bez obzira koliko je ta osoba psihički stabilna i spremna da prihvati stečeni nedostatak. Da li pčelarstvo može da se nađe u grupi poslova kojima bi se osobe sa invaliditetom mogle baviti? Sigurno da. Ovo govorim iz vlastitog iskustva kao pčelar sa nadlakatnom amputacijom lijeve ruke. Svaka osoba sa invaliditetom može da se bavi pčelarstvom, s tim da veličinu pčelinjaka i tip košnica kojim će pčelariti prilagodi sebi i svojim mogućnostima. Ovdje se najviše misli na fizičke sposobnosti pčelara. Pčelarstvo je pogodno za lica sa invaliditetom upravo zato, jer se može organizovati da lice ne mora biti zaposleno čitav dan, ili da radi svaki dan po 8 radnih sati, već sebi svako može proširiti pčelinjak onoliko koliko može da održava u skladu sa svojim mogućnostima. Naravno, i da se u skladu sa tim i ostvari novčana dobit. Jako bitna stvar još jeste i umirujuće dejstvo pčela. Boravak na pčelinjaku i rad sa pčelama ima umirujuće dejstvo na pčelara, što licima sa invaliditetom zasigurno nije na odmet. I na kraju apiterapijsko dejstvo. Dokazano je korisnim za zdravlje svakog čovjeka udisanje vazduha iz košnica i pozitivno dejstvo pčelinjeg otrova koje se dobija besplatno svakodnevnim boravkom na pčelinjaku.
Da li vam pomažu članovi vaše porodice u vođenju pčelarstva, na koji način?
U ovom vremenu članovi porodice mi pomažu uglavnom u obavljanju nekih težih fizičkih poslova, kao i u obavljanju poslova koji se obavljaju u radionici kao što je topljenje voska, užicavanje ramova, dezinfekcija ramova, vrcanje meda, pakovanje meda i sl. Poslove na pčelinjaku uglavnom obavljam sam, s ciljem da ljubav prema pčelama i pčelarstvu prenesem na još kojeg člana porodice.
Nikola kaže da je član sam udruženja pčelara „Pčela“ Laktaši. Udruženje po statutu i po opisu djelatnosti ima ograničen djelokrug poslovanja. Uglavnom se bavi organizovanjem određenih obrazovnih aktivnosti kada se organizuju edukativna predavanja pčelarskih stručnjaka iz regiona, organizovanjem stručnih ekskurzija, posjeta sajmovima i sl.
Po vašem mišljenju šta je potrebno da se unaprijedi ili poboljša u oblasti pčelarstva za osobe sa invaliditetom?
Kao prvo, potrebno je da se osobe sa invaliditetom organizuju u posebna pčelarska udruženja koja bi imala povlašten položaj, a koji bi se ogledao u ostvarivanju raznih olakšica, kako za nabavku opreme tako i za plasman proizvoda. Ove olakšice bi trebale da se omoguće i ponaosob svakom registrovanom pčelaru sa invaliditetom. U posljednje vrijeme na tržištu se pojavljuje veliki broj inovacija kada je pčelinja oprema u pitanju. Sva pčelarska oprema je generalno skupa, pa bi svaka pomoć u vidu subvencija pri nabavci mnogo koristila. Klimatske prilike su se u posljednje vrijeme značajno promijenile, te se kao neminovnost nameće i selenje pčela. Izrada raznih platformi za selenje i nabavka odgovarajućih vozila takođe se nameće kao neminovnost. Da ne navodim koliko je za ovo potrebno novčanih sredstava. Ne bih želio da se ovo shvati kao megalomanija, već kao jedan minimum da bi se cjelokupna priča zaokružila i da ne bi ljudi odustajali na samom početku. I naravno stručna pomoć, predavanja, obuka kako u učionici tako i na terenu, pomoć pri odabiru košnica, lokacija itd....koliko god, nikad nije previše.
Intervju nastao u okviru projekta ''Pčelarstvo kao alat u osnaživanju žrtava mina u BiH'' koji je u 2021. godini realizovala ITF Slovenija, Pčelarska akademije Slovenije i Organizacija UDAS uz finansijsku podršku Ministarstva vanjskih poslova Republike Slovenije i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vlade Republike Srpske.
