Velezar Šurbat iz Streljačkog kluba RVI Orao Bijeljina jedan je od najtrofejnijih i najuspješnijih bijeljinskih sportista. A do prije šest godina, kada se počeo baviti streljaštvom, nije ni slutio da ga čekaju prva mjesta, medalje i pehari. Njegovu životnu priču, kao i mnoge sa ovih prostora, obilježio je rat. 1993. godine ostao je bez desne šake.

''Ostao sam ratni vojni invalid sa 23 godine. Od tada nije bilo vremena da se bavim nekim sportom, bilo je ratno stanje, zatim je usledila selidba, nisamo mogao ni da se snađem, dok nisam došao u Bijeljinu. Počeo sam da radim u parking servisu, odatle sam otišao u penziju i neki moji drugari koji su se prije mene bavili streljaštvom jednom prilikom, prije nekih šest godina, su me pozvali u streljanu, bilo je neko takmičenje, i ja odem da ih ispoštujem. Daju mi pušku, tada osvojim prvo mjesto, bio sam najbolji od svih učesnika koji su inače trenirali. Pozovu me da dođem ponovo, da se ta priča malo uozbilji i da se počnem baviti streljaštvom. Postojao je klub, ali ekipa nije bila stalna, kad se ide na takmičenja tražilo se ko može da ide, a nije bilo ni oružja''.

Odmah te prve godine Velezar odlazi u Trebinje na Hendikep fest gdje je bio 17. ''To je inače najveće takmičenje na nivou Bosne i Hercegovine. Vidio sam da ja to mogu i bolje, zainteresovalo me, a i moji ukućani su insistirali da idem, da se malo opustim i odmorim psihički. I stvarno mi je u tom momentu trebao odmor od svega''.

Za sedam godina, koliko se bavi streljaštvom, Velezar je zadnjih pet bio prvak Republike Srpske, a tri puta je bio izabran i za sportistu grada Bijeljine, što smatra najvećim uspjehom.

''Prošla godina mi je bila vrhunac sportskog uspjeha, pribojavao sam se šta će se desiti posle. Ove godine sam zbog zdravstvenih problema išao samo na jedno takmičenje. Rezultate koje sam osvojio prošle godine ne vjetujem da ću ikad više ponoviti. U prošloj godini sam osvojio Kup Republike Srpske u Trebinju, Kup Bosne i Hercegodine u Donjem Vakufu i moj najveći uspjeh - Kup Republike Srbije u Novom Sadu. Posle toga sam bio prvi i na Hendikep festu. Dva puta sam postavio rekord Republike Srpske i dva puta sam ga sam sebi oborio. Sadašnji rekord je nekih 357 krugova i mislim da se neko vrijeme neće oboriti. Bio sam prvi i na Nevesinjskoj olimpijadi - 2015. i 2016. godine, tako da uvijek kažem da imam i zlato sa olimpijade''.

Takmičenja su postala sastavni dio Velezarobog života, onda kada stane na liniju i takmičenje krene, sve okolo nestaje. Kada je ostao bez ruke, Velezar je bio na životnoj prekretnici. Ipak, neke okolnosti su učinile svoje da iz svega, kako kaže, izađe normalan, i davdesetak godina kasnije osvoji najveća sportska priznanja. Zbog problema sa kičmom ove godine je neko vrijeme pauzirao, a sada se vraća treninzima i pripremama za takmičenja. Do kraja ove godine će se pripemati za sledeću, kada sasvim sigurno od njega možemo da očekujemo nove trofeje, a nadamo se da će mu se ispuniti želja i da ćemo ga vidjeti i na pobjedničkim postoljima nekih međunarodnih takmičenja.

Izvor: ww.bijeljina.org